KAKO RADI KONTROLA PROKLIZAVANJA (ASR TJ. TCS)?

  Snažan motor i klizava podloga često dovode do proklizavanja pogonskih točkova, što znatno komplikuje kretanje iz mjesta. Rešenje postoji, a mnogi nisu ni svjesni da ga imaju. Naziva se kontrola trakcije.

Pada kiša, krećete oštrije na semaforu i iznenada osjetite kao da se motor guši. Istovremeno se upalila i neka neobična lampica na instrument tabli. O čemu je riječ?

To znači da vaš automobil ima sistem nazvan elektronska kontrola proklizavanja; na engleskom Traction Control System - TCS, ili na njemačkom Antriebsschlupfregelung – ASR. Naziva se i kontrola trakcije. Ovaj sistem je zadužen da spriječi proklizavanje pogonskih točkova, što je najkorisnije prilikom kretanja  na klizavoj podlozi.

Možda ste već bili u ovakvoj situaciji sa automobilom bez kontrole proklizavanja - na snijegu ili ledu. Dajete gas, obrtaji rastu, motor je sve bučniji, čujete kako točkovi „šlajfuju“, ali automobil samo stoji u mjestu ili blago kreće naprijed i to ukoso.

U takvim situacijama, TCS ili ASR je od velike pomoći – doziraće gas umjesto vas tako da ne dođe do „šlajfovanja“, a ukoliko ni to ne pomogne prikočiće točak koji pravi problem, kako bi drugi pogonski točak mogao da pokrene automobil.

Kako radi kontrola proklizavanja?

Ovaj sistem može da funkcioniše na nekoliko načina. Osnovna ideja jeste da se uspori okretanje određenog točka kada isti počne nekontrolisano da se okreće, to jest, kada u tolikoj mjeri izgubi prijanjanje da više ne doprinosi pokretanju vozila već se beskorisno vrti.

Na primjer, posmatrate automobil koji se zaglavio u snijegu ili pijesku, bez obzira da li je riječ o prednjem ili zadnjem pogonu, i vidite kako se lijevi točak vrti velikom brzinom dok se desni uopšte ne pomjera.

Problem je u diferencijalu, čiji je zadatak da omogući da se lijevi i desni točak okreću različitim brzinama kada automobil skreće iako ih pogoni isti motor, ali kada se (ukoliko je riječ o pogonskim točkovima) nađu na klizavoj podlozi, onda upravo zbog diferencijala dolazi do problema.

Priču o načinu funkcionisanja diferencijala ostavljamo za drugi put; za sada je dovoljno da znate da ukoliko se jedan pogonski točak nađe na klizavoj podlozi, na njega može da se prenese sav obrtni moment (ili snaga – također druga priča), te će se on okretati „u prazno“, dok onaj drugi na čvrstoj podlozi neće pokazivati namjeru da se pokrene.

Riješenje?

S obzirom na to da se previše obrtnog mometna (ili sav) prenosi na točak koji proklizava, sistem će aktivirati kočnicu da ga uspori ili potpuno zaustavi, što će direktno, zahvaljujući diferencijalu, dovesti do prenošenja više obrtnog momenta na točak koji ne proklizava, tj. ima bolji kontakt sa podlogom, a koji se do tada nije okretao.

Mehanika, elektronika i ostalo...

U cijelu priču je uključen ABS. Sistem za kontrolu proklizavanja koristi hardver (komponente) ABS-a kao osnovu, uz odgovarajući softver, to jest, dodatni kompjuterski program.

Kada se uz pomoć senzora ABS-a utvrdi da jedan pogonski točak počinje da se vrti brže od drugog (ili oba prednja brže od zadnjih ukoliko je u pitanju prednji pogon i obrnuto), aktiviraće se kočnica da ga uspori i time, zahvaljujući diferencijalu, prenese obrtni moment (snagu) na drugi točak.

U većini slučajeva primjena kočnica sasvim dobro funkcioniše, ali ponekad je potrebno smanjiti i obrtni moment (snagu) koji stiže na točkove, što se postiže „gušenjem“ motora – ono se obavlja na razne načine, u zavisnosti od proizvođača i modela.

Međutim, u zavisnosti od situacije i vrste sistema, često će prvo doći do „gušenja“ motora; sistem ne funkcioniše na isti način u svim automobilima. U takvim prilikama praktično kompjuter umjesto vozača dozira gas kako točkovi ne bi počeli da se vrte prebrzo i tako počnu da proklizavaju.

Čitava intervencija se obavlja munjevitom brzinom, a kompjuter odlučuje da li je potrebno reagovati kočnicama ili redukovanjem snage motora.

Neiskusni vozači često neće ni registrovati da se elektronika umiješala.

Kontrola nije uvijek poželjna

Iako je od neprocjenjive pomoći kod kretanja npr. na uzbrdici pokrivenoj snijegom, sistem za kontrolu proklizavanja može da bude kontraproduktivan kada se zaglavite u snijegu i pokušavate da se izvučete.

Jednostavno, spriječavaće pogonske točkove da „raskopaju“ snijeg i dođu do čvršće podloge, a često iz snijega možete da se izvučete i dok oba pogonska točka proklizavaju uz pun gas – bez obzira što proklizavaju, još uvijek postoji dovoljno trenja da se automobil izvuče.

Stoga automobili uglavnom imaju mogućnost gašenja ovog sistema.

Pomaže i u krivinama

Kontrola proklizavanja nije korisna samo prilikom snažnog ubrzavanja, već i ukoliko vozač pretjera sa gasom u krivini, naročito po klizavoj podlozi – ukoliko jedan ili oba točka izgube prijanjanje (trakciju), kontrola proklizavanja će ih „prikočiti“ ili smanjiti snagu motora, te će vozač lakše zadržati kontrolu nad automobilom.

Naravno, treba naglasiti da ovaj sistem nije zamjena za elektronsku kontrolu stabilnosti, koja aktivno djeluje na više načina kako bi se vozilo zadržalo na željenoj putanji.

Kontrola proklizavanja u softverskom smislu predstavlja integralni dio sistema za elektronsku kontrolu stabilnosti kod automobila koji ga imaju.

Proizvođači vozila na različite načine pristupaju ovom problemu, tj. načinu funkcionisanja sistema za kontrolu trakcije i elektronske kontrole stabilnosti, kao i njihovoj „saradnji“.

Dragan Romčević