Sezona vožnje dvotočkaša praktično počinje sa prvim ljepšim danima proljeća. Tokom zime nije prijatno, a često ni moguće voziti bilo šta sa dva točka. Zato već tradicionalno krajem marta mnogi budući motociklisti kreću u potragu za autoškolom, sa ciljem da se obuče za vožnju motocikla i konačno polažu za odgovarajuću dozvolu. Iz tog razloga u autoškoli Semafor smo  napravili ovaj kraći vodič za polaganje A kategorije, uzimajući u obzir najčešća pitanja koja dobivamo od naših budućih kandidata.

Za početak, reći ćemo koje sve A kategorije trenutno postoje u BiH?

U BiH trenutno imamo samo dvije kategorije za motocikl i kategoriju za upravljanje mopedom.

·        M - kategorija za upravljanje mopedom čija zapremina motora ne prelazi 49 cm3, a snaga manja od 4 kw.

·        A1 - kategorija za upravljanje motociklom čija zapremina motora je manja od 125 cm3, a snaga manja od 11 kw.

·        A - kategorija za upravljanje motociklom čija zapremina motora je veća od 125 cm3, a snaga veća od 11 kw.

Za polaganje M i A1 kategorije kandidati trebaju da imaju navršenih 16 godina, a za A kategoriju 18 godina.

Šta je potrebno od dokumentacije za upis u autoškolu?

Od dokumentacije za upis u autoškolu potrebno je slijedeće:

·        Lična karta

·        Cips prijava mjesta prebivališta

·        Ljekarsko uvjerenje

·        Ovjerena kopija vozačke dozvole za kandidate A kategorije ukoliko posjeduju neku od drugih kategorija

Koja je procedura polaganja?

Teoretski dio obuke:

1.       Osposobljavanje iz poznavanja propisa o bezbjednosti saobraćaja

Sam proces polaganja se sastoji iz teoretskog i praktičnog djela obuke. Kandidati za A kategoriju koji posjeduju vozačku dozvolu neke druge kategorije oslobođeni su polaganja teoretskog dijela obuke, odnosno mogu odmah pristupiti praktičnom dijelu obuke (vožnji).

Kandidati za M i A1 kategoriju, kao i kandidati za A kategoriju kojima je ovo prva kategorija koju polažu, autoškola organizira predavanja iz poznavanja propisa o bezbjednosti saobraćaja na putevima.

Broj časova iz osposobljavanja iz poznavanja propisa po kategorijama je slijedeći:

-      Za Moped 12 časova

-      Za A1 kategoriju 20 časova

-      Za A kategoriju 28 časova (ukoliko je ovo prva kategorija koju polažu).

2.     Program prve pomoći

Kandidati za A1 i A kategoriju imaju predavanja iz programa Prve pomoći u trajanju od 9 časova,a  kandidati za moped su oslobođeni predavanja i ispita iz oblasti prve pomoći.

Poslije predavanja iz ovih oblasti u dogovoru sa autoškolom kandidat se upućuje na polaganje ispita koji se polažu u prostorijama nadležnog ministarstva.

Nakon položenih ispita kandidati za A1 i A kategoriju mogu da pristupe praktičnom dijelu obuke (vožnji) u autoškoli.

Broj časova iz osposobljavanja iz upravljanja motornim vozilom po kategorijama je slijedeći:

-      A1 kategorija 20 časova

-      A  kategorija 25 časova (ukoliko posjedujete A1 kategoriju, broj časova je 5)

-      A kategorija 15 časova (ukoliko posjedujete B kategoriju).

Kandidatima za moped, nakon položenog ispita iz poznavanja propisa o bezbjednosti saobraćaja, izdaje iskaznica za upravljanje mopedom, čime se za njih ovaj proces završava.

Praktični dio obuke(vožnja)

Praktični dio obuke se sastoji iz dvije faze.

Prva faza je savladavanje upravljanja i kontrole nad motociklom koja se uvježbava na poligonu, a druga faza je njegovo pravilno i propisno učestvovanje u saobraćaju koja se odvija  na gradskim ulicama, prvo slabijeg inteziteta saobraćaja ka onima sa jačim intezitetom saobraćaja.

Ovaj redoslijed obuke se mora ispoštovati. Ne može se očekivati od nekoga ko se bori sa motorom, ko razmišlja kako da skrene ili prebaci brzinu, da usput prati i sva dešavanja oko njega. Jednostavno je nemoguće. Kad upravljanje prestane biti problem, tek tada kandidat može preusmjeriti više pažnje na saobraćajne situacije. Tek tada može da prati savjete i uputstva koja instruktor upućuje preko radio veze (U toku obuke kandidat i njegov instruktor imaju stalnu komunikaciju putem radio-veze).

Kako se odvija ispit?

Praktični ispit se sastoji iz dva dijela. Prvi dio su poligonske radnje, tokom kojih kandidat treba da uspješno prezentira radnje koje je u toku obuke uvježbavao sa svojim instruktorom. Pozitivan ishod prvog dijela ispita je uslov da bi mogao pristupio drugom dijelu ispita u saobraćaju.

Drugi dio ispita se odvija na gradskim ulicama u saobraćaju. Za vrijeme ispita kandidat se kreće na motoru na određenoj udaljenosti ispred vozila autoškole, u kojem se nalaze ispitivač i njegov instruktor. Uputstva o smjeru kretanja mu daje ispitivač putem radio-veze.

Po zaršetku ispita ispitivač saopštava kandidatu rezultat ispita.

Koliko vremena traje proces obuke i polaganja ispita?

Period obuke ovisi o kandidatu. Da li kandidat posjeduje neku od ostalih kategorija ili mu je ovo prva kategorija, što naravno utiče na trajanje čitavog procesa kao i na cijenu.

Najveći broj su kandidati za A kategoriju. Oni kandidati koji posjeduju vozačku neke druge kategorije čitav proces mogu završiti za oko 15 dana, a oni kojima je ovo prva kategorija oko 30 dana.

Sa kakvim predznanjem je potrebno da kandidati dođu, tj. šta se pokazalo u praksi – ko najbolje i najbrže savlada praksu, a ko se najviše muči? 

Ako čovek nešto stvarno želi i ako je uporan, sve će savladati i naučiti. Ali naravno, neko ko posjeduje izvjesnu dozu talenta, u ovom slučaju da ima osećaj za ravnotežu i da ima dobru “kordinaciju” ruku i nogu, lakše će i brže savladati obuku. Također, poželjno je i da ima dovoljnu visinu da može, dok sjedi na motoru, nogama dohvatati tlo i jedan minimum snage da pri nekim manjim naginjanjima u mjestu može vratiti motor u uspravni položaj. Taj minimum visine i snage je potreban početniku da bi imao osjećaj sigurnosti i kontrole nad situacijom. Tako bi bio otvoreniji za vežbanje radnji potrebnih za upravljanje motorom. Ovo se najviše odnosi na one kojima je to prvi susret sa vožnjom motora, a ipak se odluče za A kategoriju.

Slijedeće po važnosti je prethodno iskustvo u saobraćaju. Mnogo znači ako kandidat ima već neku kategoriju i ako svakodnevno učestvuje u saobraćaju. Takav kandidat zna da se ponaša u saobraćaju, zna odakle dolazi opasnost, ko ima pravo prvenstva… Zna da procijeni brzinu kretanja drugih učesnika, kako onih koji mu dolaze u susret, tako i onih koje samo vidi u retrovizorima, te na osnovu tih saznanja donosi pravilne odluke.

Šta mislimo o ovakvom sistemu polaganja?

U današnje doba kad motocikl postaje najekonomičnije sredstvo za prevoz, pogotovo u gradskim uslovima, kad od nečega što je predstavljalo jedan način života postaje vrlo praktično prevozno sredstvo i svakodnevna potreba, pojavljuje se veliki broj ljudi koji su to shvatili i odlučili da nauče da to sredstvo ispravno koriste, a da pri tom nisu nikad bili ni u prilici da sjednu na njega.

Zato bi sada bilo potrebno stvoriti novi sistem obuke u autoškolama koji će u svijet motociklizma uvesti i kandidate bez ikakvog predznanja o vožnji motocikala.

Najveća mana ovog sistema je njegova krutost. Svaki kandidat koji dođe na obuku je priča za sebe i nemoguće ih je sve obučiti istim pristupom. Na primjer, kandidat da bi polagao za “A” kategoriju mora ispuniti samo jedan uslov, a to je da je stariji od 18 godina.

U zemljama EU da bi polagali A kategoriju morate proći dvije do tri kategorije od slabijih prema jačim motociklima, te je dobna granica za polaganje pune A kat. podignuta na 24 godine starosti.

Uvođenje ovih novih “A” kategorija je bila dobra ideja ako joj je cilj bio postepeno uvođenje u svijet motociklizma i borbu sa opasnostima koje on sa sobom nosi. Trebalo je zakonski odrediti da se polaže jedna po jedna npr. A1 A2 i A kategorija, pa da vozači motocikala postepeno sazrijevaju, a u autoškolama omogućiti da ih postepeno provedemo kroz te kategorije da bi se lakše prilagodili vožnji većeg i jačeg motocikla. Nažalost, ta opcija nije uvedena u zakon tako da imamo situaciju da je za najpopularniju “A” kategoriju jedini uslov da kandidat ima 18 godine. Nikakvo predznanje nije važno. Na obuci  se od početka obučava na motociklu preko 125 kubika i preko 11 kw, što je minimalna snaga za A kategoriju i vrlo često daleko ispod snage motocikla koji planiraju nabaviti poslije dobivanja A kat.

Mislimo da bi se ljudi lakše odlučivali da idu postepeno kategoriju po kategoriju i lakše i opuštenije bi prelazili sa slabijih na teže i jače motocikle gdje bi lagano sazrijevali kao motociklisti, što je po nama jedini ispravan put.

Nažalost u BiH se još ništa ne radi na tome i dalje  za A kat. je jedini uslov 18 godina. Za tako nešto moramo čekati na nečije razumijevanje i dobru volju da se to u zakonu promijeni.

Koliko je interesovanje za polaganje za A uopšte, makar gledajući na nivou naše autoškole? Da li raste broj kandidata ili opada?

Interesovanje je u stalnom porastu, ali je u porastu i broj autoškola koje se bave obukom za A kategoriju pa se taj porast kompenzuje. Nažalost, moram da napomenem da je mali broj autoškola koje stvarno znaju da obuče kandidata. Pogotovo onog ko počinje od “nule”, to jest prvi put sjeda na vozilo sa dva točka, a pri tom je mnogo snažnije od bicikla. Većina ih je ubacilo A kategoriju u svoj program u nadi da će se u školu upisivati kandidati iz “starih dobrih vremena” koji već voze motocikle i koje će oni sa par savjeta za nekoliko časova da spreme za ispit. Međutim, stvari sve teže funkcioniraju na taj način jer su ti “stari dobri” kandidati uglavnom potrošeni i mi uglavnom radimo sa pravim početnicima kojima je potrebna često više nego jedna kompletna obuka. 

Da li kandidati dođu sa već kupljenom svojom opremom (kaciga, jakna, rukavice) ili se time bave tek poslije polaganja?

Većina kandidata koji dođu na obuku, od opreme ima samo “dobru volju”. U školi se snađu sa nekom “univerzalnom” kacigom i tako se uglavnom obuka i završi. Po položenom ispitu se tek razmišlja o kupovini motocikla, a onda i o kupovini opreme koja će biti u stilu sa odabranim ljubimcem.

Kakve i koje motocikle kandidati planiraju da kupe nakon polaganja? 

U priči sa kandidatima smo stekli utisak da kandidati sa položenom A1 kategorijom najčešće za prvi motor biraju skuter. Drugi izbor im je neki manji enduro motocikl. Međutim, kandidati koji polože za A kategoriju imaju malo šarenije želje, ali i tu je najinteresantniji tip motocikla enduro – putni enduro. Zatim su tu naked motocikli, u nešto manjem broju neki kruzer, ali ima i onih koji odmah traže R-mašinu. Kažu to vole, radi toga I polažu. Mi u autoškoli savjetujemo da to ostave makar za drugu godinu, a da za prvu godinu vožnje uzmu nešto zgodnije za sticanje iskustva.

Na kakvim motorima kandidati uče vožnju, da li je i dalje zabranjeno da uče na skuterima bez manualnog mjenjača?  

Što se tiče motocikala za obuku kandidata, zakonodavac je propisao potrebnu minimalnu i maksimalnu snagu i kubikažu za određenu kategoriji. Dakle, motocikli na kome se obučavate mora pripadati kategoriji za koju se kandidat obučava. Zbog sve većeg broja skutera i zbog njihove sve veće uptrebljivosti snage i veličine često dobivamo upite o polaganju na motociklima I skuterima sa automatskim mjenjačem. Za sada je zakonodavac je propisao da se obuka za bilo koju od kategorija  može vršiti isključivo na motociklima sa manuelnim mjenjačem.

Da li sada budući vozači motocikala nakon obuke izlaze na ulicu potpuno spremni na sve što ih čeka ili im je i dalje potrebna neka dodatna obuka?  

Kao i kandidati svih ostalih kategorija, tako i kandidati koji tek polože za neku od “A” kategorija izlaze na ulicu sa jednim minimumom znanja. Taj nivo znanje bi im trebalo biti dovoljan da, ako su odgovorni i savjesni, nastave samostalno sa daljim učenjem i uvježbavanjem radnji sa kojim su započeli na obuci. Dakle, tu novu vozačku dozvolu treba da shvate kao papir sa kojim mogu dalje sa nekim ili samostalno da nastave sa učenjem. Ne zavaravajte se da sve znate, čak i motociklisti što godinama aktivno voze imaju uvijek nešto novo da nauče. Pritom, vožnja motocikla je vještina koju treba iznova i stalno vježbati da bi se ostalo u formi.

Kakav je utisak u smislu stanja u saobraćaju danas? Da li se popravio odnos ostalih vozača prema dvotočkašima? Da li su drugi vozači svjesniji da postojimo?  

Po ovom pitanju situacija je i dalje “šarena”. Sve češće se dešava da vozači automobila, kad  primjete u retrovizoru motociklistu, omoguće lakši prolaz pored njih laganim pomjeranjem vozila ka ivičnjaku. Sve češće nas obraduju kad obrate pažnju na nas i pokušaju da  na neki način pomognu ili bar manje smetaju. Ali… i dalje mi se dešava da “ne vide” i da  kao slabijeg isjeku motociklstu pri uključivanju u saobraćaj, izguraju sa pravca kretanja.  Ali sveukupni utisak  je da kao društvo napredujemo i više obraćamo pažnju na motocikliste.