Jesu li mladi vozači opasnost na cesti

28.01.2020

Mladi čine mali postotak u sveukupnoj populaciji, ali veliki postotak u prometnim nesrećama. Nakon vikenda često se mogu čuti porazne vijesti o broju prometnih nesreća u kojima su sudjelovali mladi vozači, a uzrok su obično alkohol i/ili brza vožnja. U ovome članku pokušat će se objasniti zašto veliki broj mladih sudjeluje u prometnim nesrećama, odabiru li oni svjesno riskantnu vožnju ili nisu svjesni rizika.

Za početak je važno naglasiti da se mladim vozačima smatraju osobe od 16 do 24 godine starosti. Nadalje, istraživanja navode nekoliko faktora koji, samostalno ili u kombinaciji, povećavaju rizik od sudara kod mladih vozača, a to su: ne vezanje pojasa – zbog čega dolazi do smrtnih slučajeva ili težih ozljeda, manjak vozačkog iskustva – iako većina mladih precjenjuje svoje vozačke sposobnosti te na dobivanje vozačke dozvole gledaju kao na potvrdu svojih sposobnosti. Daljnji faktori su: riskantna vožnja (brza vožnja i ne držanje dovoljnog razmaka među vozilima), rastresenost pri vožnji (lako im se odvrati pažnja, npr. razgovorom ili mobitelom), vožnja pod utjecajem alkohola, noćna vožnja i pospanost.

Također, istraživanja su pokazala da iskusnom vozaču treba 2 sekunde da uoči opasnost na cesti, prepozna taj događaj kao opasnost i u skladu s time odgovarajuće reagira. Neiskusan vozač opasnost uočava dio sekunde kasnije.

Također, neiskustvo utječe i na proces donošenja odluke te poduzimanje odgovarajućih postupaka. Neiskusan vozač može uočiti događaj, ali ga procijeniti neopasnim što dovodi do nesreće. Suprotno tome, može događaj procijeniti opasnim, ali se mora osloniti na proces pokušaja i pogrešaka kako bi prigodno reagirao na opasnost što može dovesti do nesreće.

U SAD-u su se učinkovitijima pokazale osobnije poruke, koje koriste pozitivan vršnjački pritisak (npr. „Prijatelj neće dopustiti prijatelju da vozi pijan.“).

Iako je još puno toga nepoznato o funkciji i strukturama mozga, razlog zašto se mladi upuštaju u riskantnu vožnju i zašto su rastreseni može se pronaći upravo u mozgu. Činjenica je da je mozak do 25 godine života još uvijek u procesu sazrijevanja.

Najranije se razvije mali mozak (odgovoran za koordinaciju mišića i ravnotežu) što omogućuje mladom vozaču da u roku nekoliko sati savlada osnove vožnje (npr. kretanje, zaustavljanje, skretanje, vožnja unazad). To brzo savladavanje osnova može biti razlog precjenjivanja vozačkih sposobnosti kod mladih vozača. Kako mali mozak sazrijeva prvi, tako područje mozga – nazvano prefrontalni korteks – sazrijeva zadnje.

Prefrontalni korteks posreduje pri percepciji rizika, donošenju odluka, planiranju, kontroli impulsa, obavljanju više radnji istovremeno. Sve ove sposobnosti potrebne su za vještinu vožnje i to je razlog zašto mladima treba više vremena za uočavanje i reagiranje na opasnost. Dok prefrontalni režanj ne sazrije, ne uspostavi kontrolu nad impulsima i ne počne regulirati proces donošenja odluka, neki drugi dijelovi mozga bit će dominantniji. Smatra se da zbog toga mladi više vrednuju nagradu i ugodu koju dobivaju prihvaćanjem rizika. To znači da mladi prepoznaju vožnju kao riskantnu, ali smatraju da postoji niska opasnost za njih osobno ili smatraju da takva vožnja ima više prednosti. Također, bez razvijenog prefrontalnog režnja, donošenje odluka bit će pod većim utjecajem emocija što objašnjava veću ljutnju i agresivnije reagiranje mladih na frustrirajuće situacije. Promjene u mozgu čine mlade podložnijima utjecaju alkohola. Ovo odvijanje promjena u mozgu ne znači da mladi uopće ne bi trebali voziti, mozak je jako prilagodljiv i u ovim godinama najlakše uči, samo ga treba pravilno usmjeriti.

Nadalje, socijalni faktor koji može pridonijeti riskantnoj vožnji su suvozači. Istraživanja su pokazala da mladi vozači brže voze i rade više grešaka, ako su u automobilu njihovi vršnjaci. Stoga zakon na Novom Zelandu zabranjuje novim vozačima prevoziti putnike prvih 9 – 18 mjeseci od polaganja vozačkog ispita. U Izraelu se, primjerice, iskusnim vozačem smatra osoba iznad 24 godine starosti koja posjeduje vozačku dozvolu najmanje 5 godina. Također, u Izraelu prva 3 mjeseca nakon polaganja, novi vozač može voziti samo u pratnji iskusnog vozača (obično roditelja). Kako su to godine kada se mladi udaljavaju od roditelja i pokušavaju biti samostalni, vožnja uz pratnju može im biti iritantna i izazivati anksioznost.

Ipak, istraživanja su pokazala da mladi vozači u pratnji roditelja ili starijih osoba voze sporije i uz manje prekršaja. Roditelji igraju važnu ulogu jer su oni modeli čiji vozački stil djeca preuzimaju. Oni, također, trebaju ocijeniti koliko su mladi zreli i spremni za polaganje vozačkog ispita i vožnju. Osim toga, trebaju u dogovoru s djecom, postaviti jasne granice kada smiju uzeti automobil i ograničiti izlaganje izazovnim vozačkim situacijama (npr. vožnja noću, prevoženje putnika, vožnja brzim cestama) te postepeno povećavati povlastice. Istraživanja su pokazala da takvi dogovori između roditelja i djeteta umanjuju rizik od nesreća.

Mlade vozače se kategorizira kao bezobzirne, agresivne ili kao opasnost na cesti. Takvo kategoriziranje može uzrokovati da se mladi počnu i ponašati u skladu s time.

Mediji bi trebali stavljati veći naglasak na pozitivne modele u vožnji. Također, pokazalo se da reklame koje izazivaju strah (npr. reklame protiv vožnje u alkoholiziranom stanju), iako su dramatične, nisu djelotvorne. U SAD-u su se učinkovitijima pokazale osobnije poruke, koje koriste pozitivan vršnjački pritisak (npr. „Prijatelj neće dopustiti prijatelju da vozi pijan.“).

Potrebno je promijeniti društveni pogled na vožnju koja se povezuje s odrastanjem i muževnošću. Korisno je pronaći drugačije načine kojima bi mladi mogli pokazati svoje vozačke vještine (npr. karting, organizirana i odobrena natjecanja). Potrebni su programi koji bi educirali mlade o opasnim situacijama i naučili ih da pravilno i na vrijeme reagiraju na njih. Naravno, stroži zakoni i veće kazne, koje će se primjenjivati, trebale bi većinu odvratit od rizičnog ponašanja.